Olimpijada 1984 ?!

Kako se rodila ideja o Olimpijskim igrama u Sarajevu?

Jedna od prica kaze - u kafani uz drustvo uglednika, koji su uz mostvo snijega i cevape, miris Orijenta i ljubav prema sport vidieli kao neoborive argumente za organizaciju.
Bosanci simpati¿no isticu kako bi i ova ideja, kao i sve one koje nastaju u izmaglici kafanskog dima, verovatno samo ostala genijalna da su je ozbiljno shvatili bilo gdje, osim u samom Sarajevu. Ko zna sta bi bilo da su ideju o Olimpijskim igrama Jugoslavijom razglasili marijivi Slovenci umjesto "nespos-obnih" Bosanaca, ovako je ideja u bivsoj drzavi docekana s prezirom i podsmijehom.
S vremenom su ciljevi organizacije Olimpijskih igara (izgradnja sportskih objekata za zdraviji i sadrzajniji zivot Sarajlija, zatim razvoj zimskog turizma i drugih privrednih djelatnosti te pozitivna propaganda za Sarajevo i BiH) postali ozbiljni argumenti, iako je sama kandidatura ispala kao neki stos. No, kada je ista dobila zeleno svetlo i od bosanskih drzavnih i partijskih struktura, vec je bilo kasno da je zaustave u tadasnjoj SFRJ.
Oko Olimpijskih igara 1984., s raznih strana bivse Jugoslavije stizala su ozbiljna upozorenja kako de Bosanci zaviti Jugoslaviju u crno. Cak su i Tita nagovarali da li¢no obustavi kandidaturu Olimpiiskih igara, medutim on se oglusio, bilo je poznato kako je Tito uvijek bio slab na Bosnu. Ipak, kada su predstavljena potrebna finansijska sredstva politicki vrh Jugoslavije ostao je frapiran.
Nevjerojatnih 150 miliona dolara koji se nece potrositi na rekonstrukciju stadiona Crvene zvezde, nego na neki tamo stadion Kosevo, dvoranu na Zetri, obnavljanje Skenderije i skakaonice na Igmanu...

Uprkos velikoj ekonomskoj krizi koja je SFRJ pogodila poetkom 1980-ih, i oni su na koncu shvatili da je to jedinstvena prilika da se Jugoslavija predstavi svi-jetu u najboljem mogucem svetlu.
Pripremajudi se za Igre, Sarajevo i Sarajlije doziveli su pravu preobrazbu.
Dotada ruralni obrisi su nestali, a grad je zablistao u punom sjaju, dok su ljudi postali urbaniji i ljubazniji. Kako kazu u glavnom gradu BiH, i dan danas ljudi se sa sjetom prisjecaju tih magicnih 12 dana, kada su price o jedinstvenosti i postenju ljudi iz olimpijskog grada, koji vracaju i izgubljene novcanike gosti-ma, dobijale globalni znacaj.
A onda je napokon osmog februara, 1984 godine u ime sportista zakletvu polozio Bojan Krizaj, a jedna od najboljih jugoslavenskih klizacica Sanda Dubravcic upalila na Olimpijskom stadionu Kosevo olimpijski plamen i oznacila pocetak najvedeg sportskog dogadaja ikad odrzanog na ovim prostorima.
Za maskotu 14. Zimskih olimpijskih igara izabran je popularni Vucko - mali smedi vuk sa crvenim salom oko vrata i skijama u sapama.
Dizajnirao ga je Joza Trobec, slovenski dizajner i lustrator, a medu $est finalis-ta u takmicenju - vjeverica, jagnje, planinska koza, dikobraz i snje≥na pahuljica, citaoci jugoslavenskih casopisa izabrali su upravo vuka. Simpaticni vuk je dobio i rasirene prste u obliku slova "V" (simbol pobjede) lako su se u pocetku pojavile polemike ok toga krije li Vucko pomalo zlocaesti pogled, zlu cud koja se nis dlakom ne mijenja, uskoro se svima uvukao pod kozu.
Na ZOl ucestvovalo je 49 nacionalnih reprezentacija, dok je ukupno 1274 spor-tista ucestvovaco u 39 takmicenja. Igre je uzivo gledalo 640 hiljade ljudi, a bilo je gotovo osam hiljada akreditovanih novinara, fotoreportera i drugog po-mocnog osoblja iz 41 zemlje. Zabiljezeno je prisustvo 67 radio i TV kompanija koje su emitovale 514 sati TV programa, kojeg je pogledalo oko dvije ipo mili-jarde ljudi sirom svijeta....

Sta je cevap i kako je nastao

Pored ekspanzije ugostitelistva, ogromnog izbora kuhinja i jela, gradani BIH / RS i dalje najradije jedu hranu iz nacionalnog opusa. Bilo da se ide na poslovni ili porodi&ni rucak, na provod u kafanu ili na usputnu veceru (ili dorudak) posle izlaska, rostilj je uglavnom predlog broj jedan. A medu jelima s rostilja, cevapi zauzimaju posebno mjesto.
„Peticu s kajmakom" i „desetku s lukom" podjednako vole i domaci gurmani i gurmani iz inostranstva.
Naziv za poznati specialitet s rostilja - cevap, potice od turske rijedi kebab, $to znaci na komadice iseckano meso. Oko porijekla kebaba vode se broine pole-mike. Mnogi bi Zeljeli da budu prvi koji su ga napravili.

Prema nekim tvrdnjama, prvi kebab nastao je u Libanu. Prema drugim, tvorac kebaba je srednjovekovni iranski vojnik koji je koristio svoj mad kako bi ispekao meso na rostiliu nasred bonog polja.
Ono §to se zasigurno zna jeste to da su na Balkansko poluostrvo kebab donjele
Osmanlije oko 1500. godine kao dio svoje tradicionalne kuhinje.
Od tog doba, kebab je dozivio mnogobrojne modifikacije. Cevapi se um-nogome razlikuju od kebaba, a jedino $to danas zaista spaja ta dva specialiteta jeste naziv.
Siroko je rasprostranjeno misljenje da je cevap jelo od mljevenog mesa kome se dodaju zadini i koje, istiskujudi se kroz lijevak, dobija karakteristican oblik valjka i priprema na rostilju.
Vrste mesa koie se koriste za njegovu pripremu zavise od geografske lokacie na kojoj se pripremaju i od obicaja i religioznih stavova stanovnistva koje naseljava to podrudje.

Uglavnom se u Bosni prave od mljevenog junedeg ili ovcijeg mesa, u Srbiji i Makedoniii od mljevenog svinjskog, juneceg ili mijesanog mesa.
Obi¿no se sluzi kao glavno jelo, u Srbiji u lepinji, u centralnoj Bosni u somunu, sa isjeckanim crnim lukom, kajmakom.
Do 20. veka nisu koriscene masine za mljevenje mesa, pa se ono usitnjavalo na panju i smatra se da je to najbolji na¿in jer tako meso zadrzava odreden nivo socnosti i ne moze da zagori.
U porciji se obi¿no nalazi deset cevapa, a jedna porcija ima od 220 do 250 grama.
Bosnu i Hercegovinu najcesce prepoznaju po obiljeziju i uticaju Otomanskog carstva, medu kojima su i cevapi. Neke od lokacija poznatih po svojim odlicnim cevapima su Bas-carsija u Sarajevu i Banjaluka.
Da razlika u cevapima postoji, pokazuje nam i sam nacin pripreme kao i izbor mesa. Cevapi se ne pripremaju na isti nadin u Sarajevu, Travniku, Mostaru, Banjaluci.
Banjalucki cevap je recimo po definiciji, manji, maksimalno ¿etiri centimetra duzine i centimetar debljine, a sluzi se po cetiri ili pet spojenih cevapa u domacem somunu.
Bilo kako bilo, danas je cevap brend koji predstavlja bosanski nacionalni specijalitet s rostilja....
A /cevabdzinica.vucko

Sta je Somun i kako je nastao

Somun (lepina ili lepinia) jeste vrsta peciva bosanske kuhinje od bijelog brasna okruglog oblika, precnika oko 20 cm i debljine oko 1 cm.
Naziv za somun kao pecivo je karakteristican za Sarajevo, dok se izraz somun u drugim dijelovima Bone i Hercegovine i drugih zemalja bivse Jugoslavije ko-risti za vrstu hljeba duguljastog izduzenog oblika. Somun se sluzi uz cevape, sudukice, pljeskavice, ili uz neko drugo tradicionalno jelo bosanske kuhinje.
Cest sinonim za somun, je lepinja, mada se zbog oblika, ali i recepture znaca-jno razlikuje od somuna
Kako je nastao somun:
Kada je Gazi Husrev-beg dosao u Sarajevo 1521. godine, naredio je izgradnju objekta kako bi putnici namjernici tu mogli spavati, kao i
izgradnju narodne kuhinje kako bi se mogli hraniti. Kuhinja je bila tako dobro opremliena da su u njoj, privuceni ukusnim jelima, osim
siromaha i putnika, podeli jesti i pripadnici. visih staleza, pa je cak i sam Gazi Husrev-beg tu ¿esto uzivao u domadim specialitetima.
Somun je prvi napravio Gazi Husrev- begov intendant (glavna soba zaduzena za snabdijevanje vojske). Gazija je svog intendanta zaduzio da za potrebe ku-hinje napravi posebno pecivo koje ce biti ukusno,
jednostavno, te bro napravljeno. Intendant je iskoristio turski recept uz blago prilagodavanje.
On dodaje da je Gazi Husrev-begov intendant bio turskog porijekla, a prezivao se Somun, po kojem je ovo popularno sarajevsko pecivo i dobilo ime.

Intendant koji ga je napravio, osmislio je i zanimljivu Saru na somunu.
Ne zna se ta¿no bog ¿ega, ali u tradiciji pravljenja somuna od tada do danas obicaj je da ga prave muskarci. Somun se pece manje od da minuta na 500 stepeni u pedi na drva, koje mu daje poseban §mek.
lako je somun probitno napravljen za siroma§ne i putnike namjernike, on je ubrzo postao univerzalno, poznato pecivo u kojem su uzivali svi, a posebno beg.
Od tada je somun poznat kao sarajevski specijalitet, bez kojeg je nemoguée zamisliti neka tradicionalna bosanska jela medu kojima je na prom mjestu cevap.

Priča o "kafi i ćeifu"

Prvi istoriiski podaci o kafi datiraju iz 850. god, a poti¿u iz Persije, ali za kafu se znalo jos mnogo prije toga.
Istorija kafe, najvjerovatnije, pocinje u regiji Caffa u Etiopiji, gdje su ¿uvari koza primijetili da koze postaju nemirnije nakon $to su pojele zrna i liste tada nep-
oznate biljke.
U 16. vijeku preko Venecije i Marseja napitak je polako ulazio u Evropu, ali se prvi veliki «proboi kafe» povezuie sa porazom turskih trupa 1683. godine.
Prilikom povlacenia iz Beca Turci su za sobom ostavili velike kolicine kafe.
Tada je otvorena i prva kafana u Be¿u, a Austrijanci su poceli da cijene ovaj mirisni napitak.
Znaci, porijeklo kafe vezuje se za Etiopiju. Biljka je zatim prenesena u Arabiju.
Holandani su ie prenijeli na plantaze na Cejlonu i Javi, a Francuzi na Haiti, Jamajku, Kubu i Portoriko. Jedan mladi Portugalac prenio je kafu u Brazil i za manie od vijeka ova zemlia je postala najvedi proizvoda¿ kafe u svijetu.
Pocetkom 20. vijeka napravljen je i prvi espresso aparat koji je omogucio novi nacin ispijanja kafe, dajuci joj drugadiji ukus.
Ako niste znali, kafa potice od tropske biljke RUBIACEAE. Raste na nadmorskoj visini 400 - 2000 m, gdje je temperatura od 20-25°C. Postoji oko 60 vrsta kafe, ali u svijetu su najvise u upotrebi Arabika i Robusta koje cine oko 98% svjetske proizvodnje.
Bilika kafe moze rasti do 12 m. Ima male, bijele cvjetove i tamno zeleno liste.
Cvietovi kafe kratko traju i nakon nekoliko dana nastaje visnjast plod koji bude sjajno crven kad je zreo. Ima dva sjemena prekrivena tankom srebrenom opnom. To su zrna kafe.
Sve vrste kafe koje pijemo rezultat su mjesavine razlicitin vrsta i podvrsta kafa.
Naiveca ujednacenost ukusa i arome postize se ako se mijesanje vr§i prije prZenja. To osigurava bolji kvalitet finalnog proizvoda jer se arome razlicitih vrsta uiednacuju za vrijeme przenja.
Domaca kafa je dio naseg identiteta. Ona je nast simbol i dio tradicije koja se prenosi generacijama.

Kafa ie "(eif" koji se ne moze niti platiti niti zamijeniti necim drugim.
Uz „ zlatnu dzezvu „ kafu koju VUCKO nudi svojim gostima, imamo moguénost dobiti na dar i zadovolistvo, uzitak, „latne sate" kao poklon cija se vrijednost ne moze izraziti materijalno. Nasa kafa je prijatnog i punog ukusa, a prepoznatljiva je po intenzitetu mirisa kao i nacinu sluzenja gostu. Sluzimo je na autenti¿an nacin na tacni uz malu dezvicu sa kockom secera i rahat lokum.
Tipi&nu VUCKO kafu cini jaka, puna i izrazena aroma, tamna boja te kajmak (pjena) koji se formira na povrsini i zadrzava ukus i aromu. Mi kafu i ne smatramo kafom, ako nema dovoljno kajmaka.
Kajmak zavisi od kafe koje se kuha kao i od nacina pripremanja. Nigdje u okolini necete popiti kafu kao kod nas i to je ono §to nasu kafu cini posebnom.
Po ¿emu je kafa u VUCKU prepoznatijiva?!
Tajna je u ritualu pripreme...
Kafa se kod nas pravi u posebnoj posudi „dzezvi". Priprema se tako da se najprije voda stavi u dzezvu da prokuha. Prije nego $to dode do stepena kljucanja vode, dzezva se skida sa peci, odvaja se jedna kolicina vode (1 do 2 soljice ), zasipa se kafa ( jedna kasicica na jedanu soljicu ). Zatim se dZezva vraca na vatru, gdje se zadrzava dok ne „kihne" odnosno „ baci kljuc" . Na kraju se ranije odvojena voda u tankom mlazu vraca u dZezvu. Na taj nacin se dobije „kajmak" ( pjena koja se formira na povrsini i zadrzava ukus i aromu ) U domacoj kafi mora biti dovolino kajmaka. Prije sipanja kafe iz dzezve u svaku soljicu se stavi odredenja kolicina kajmaka.
U krugu porodice, sa prijateljima ili komsijama, popiti kafu znaci i ispricati se, ali i pojadati, jer znamo da nas ljudi do kojih nam je stalo Zele saslusati pa i pomodi. A kad sticajem prilika ostanemo i sami i tada imamo sagovornika u kafi.
Kod nas se kaze da je kafa „izgovor za razgovor" i smatramo da je kafa „ceif" koji se ne moze platiti. Ljudi u Bosni su toliko strastveno vezani uz taj obicaj da kazu da „svijet stane kad se pije kafa". Poziv na kafu je poziv na druzenje. Svi privatni i prijateljski razgovori, mladenacko koketirajudi ili poslovni sastanci, zakazuju sei dan danas kao videnje - "na kafu".,